Ništa nas više u našoj zemlji ne može iznenaditi. To je odavno jasno. Najnesposobnija vlast, otkako postoji država Crna Gora, zloupotrijebila je Ustav i pogazila sve međunarodne povelje i konvencije o slobodi govora, kretanja i okupljanja. Radnička klasa i građani izražavali su neslaganje sa radom Vlade na mirnim protestima 24. oktobra u Podgorici, ali im se danas pripisuje sasvim nešto drugo. Zar nije licemjerno pozivati se 26 godina na tzv. demokratiju, pluralizam, a na drugoj strani u praksi sve to pogaziti i devalvirati. To može samo onaj ko se stavio iznad zakona, Ustava i države.
Ugasiti represijom i posljednji zračak, vapaj i nadu za suštinskom slobodom, pravdom i civilizacijskim dostignućima koji savremeni svijet poznaje i ima, i dovesti svoje građane i zemlju do ivice ponora, da ne kažemo i građanskog sukoba, imanentno je samo onim društvima i političarima koji su izgubili osjećaj jednakosti i pravičnosti i svemu onome što su obećali da će poštovati prilikom stupanja na tron. A prije svega da će poštovati svima integritet, identitet i opredjeljenje, bez razlike na boju kože, političku i vjersku pripadnost, i da su oni tu zbog naroda, a ne ličnih interesa, a dogodilo se obratno.
Ponašati se prema svom narodu kao prema neprijatelju, ili teroristima, tako što ćete mu dovesti oružanu silu na vrat u cik zore i na prepad uz povike da su lupeži i kriminalci, svojstvene su najzaostalijim sistemima na planeti. To je bilo više nego suludo i besprimjerno, za svaku osudu i odgovornost.
Hapsiti, linčovati građane i njihove predstavnike – poslanike i novinare na brutalan način, moglo se samo dogoditi u zemlji gdje sila Boga ne moli, i gdje osionost vlada. I to samo zbog toga što više ne žele da budu robovi u rođenoj zemlji i da trpe nepravdu, otvorenu pljačku, kriminal, korupciju i druge devijantne pojave i radnje u našem društvu.
Ono što vrijeđa svakog iole poštenog i realnog građanina jeste što ova vlast nije i ne želi da pokaže nimalo razumijevanja za svoj narod ako ga tako doživljava, njegov život i probleme, a kada se on sam trgne, probudi iz letargije i izađe da mirno protestuje, onda ga na najgori način žele ućutkati. Prebacuju narodu da je on tu za nešto drugo: da ruši zemlju, državnost i protestuje protiv NATO-a, što nije tačno. To je nepotrebna provokacija.
Narod je tu po mišljenju komunista da bi jasno, i po cijenu sopstvenih žrtava rekao NE!
NE – ovakvom robovlasničkom životu.
ne – ovakvom uništavanju i rasprodaji Crne Gore.
NE – uništavanju i pljački njene imovine i resursa.
NE – nestajanju radničke klase, kao i svakodnevnim ubistvima i neslobodi.
NE – životu bez života i dostojanstva.
Komunisti Crne Gore, kao učesnici ovog građanskog protesta, podržali su zahtjeve da daju ostavke oni koji su umjesto jednog jagnjeta, kako su to znale ove vlasti da govore njihovim prethodnicima, sada pojeli dušu ovom narodu i uništili sve ono što su oni godinama stvarali u socijalizmu sa radničkom klasom.
Poslije nasilnog gušenja slobode i mirnog skupa, komunisti traže da ovaj narod mirno, a glasnije i hrabrije nego ikad, bez osvetoljublja, traži ne samo ostavke osione i neodgovorne grupacije na vlasti, već i odgovornost svih onih koji su proizveli činjenjem ili nečinjenjem nasilje na ulicama Podgorice, bilo da su učesnici ili organizatori protesta, ili u policiji, odnosno vlasti Crne Gore.
Protesti bez prave analize i dobre organizacije uvijek u sebi nose i nepredviđene situacije, zato oni u toku trajanja moraju biti pod budnim okom organizatora. U protivnom, svako opuštanje može njihov tok povesti u neželjenom pravcu i donekle ići na vodenicu onima protiv kojih su bili organizovani. To ne može biti ni povod ni opravdanje onih sa druge strane – policiji i nalogodavcima, da zloupotrijebe svoja ovlašćenja kao ovih dana u Podgorici.
Zato, krivci moraju biti izvedeni pred lice pravde, kako bi to bio nauk svima i svakoj budućoj novoj vlasti, ili organizatorima novih mirnih protesta, da nam se više nikad ne ponovi.Komunisti traže od nadležnih institucija da se ništa ne skriva od naroda i jasno i glasno iznese i kaže puna istina o bezbjednosti, ekonomskom i političkom stanju u našoj zemlji. Istina, ma kakva da je, bolja je od laži; i to je najbolji put i lijek za ozdravljenje.
Smrt fašizmu – sloboda narodu!
SKJSKCG
Pavle Darmanović